plutača, plutajuće tijelo vezano ili usidreno na određenome mjestu na moru, rijeci ili jezeru, a služi za vez brodova ili čamaca (privezna plutača), kao oznaka opasnosti, plovnoga puta, sidrišta i sl. (označna ili navigacijska plutača), meteorološka i oceanografska mjerenja (meteorološka, oceanografska plutača) i dr. Privezna plutača najčešće se sastoji od šupljega čeličnoga valjka usidrenoga s pomoću jednog ili više sidara, odn. privezanoga za betonske blokove položene na morskom dnu. Navigacijska plutača označava stranu sigurnoga plovnog puta, odn. najdublju vodu, sigurni prilazni put, sredinu plovnoga puta, osamljenu opasnost i sl., a redovito je ucrtana na pomor. kartama. Ističe se oblikom (valjkasta, valjkasta sa stupom, stožasta, sferična, nalik motki), a može imati i znak na vrhu (stožac, dvostruki stožac, kugla), svjetlo (svjetleća plutača), ugrađen uređaj za davanje zvučnih signala, radarski reflektor, radiofar i dr. Katkad je opremljena akumulatorima te sunčanim baterijama ili drugim izvorom energije. Meteorološka i oceanografska plutača složeni je mjerni sustav opremljen meteorološkim i oceanografskim instrumentima i uređajima koji šalju podatke većinom putem satelita. Slobodne plutače, tzv. drifteri, služe ponajviše za istraživanje morskih struja. U svijetu je na oceanima i morima u funkciji više tisuća plutača, koje imaju važnu ulogu u izvještavanju o vremenskim prilikama i oceanografskim podatcima, os. u područjima gdje rijetko prolaze brodovi. (→ more)
